Svjetski dan pčela: čovječanstvo je na njihovim krilima

Svjetski dan pčela: čovječanstvo je na njihovim krilima
Svjetski dan pčela: čovječanstvo je na njihovim krilima

Danas se obilježava Svjetski dan pčela, dan posvećen podizanju svijesti o važnosti pčela i drugih oprašivača u svijetu.

Kako svijet prolazi kroz pandemiju COVID-19, zdravlje je došlo u žarište svih vijesti. Zdravlje, zdrava hrana i priroda postali su opet prioritet čovjeka. Pčela na svom krilu nosi sve troje.

S porastom ljudske populacije, pčele su stalno izložene opasnostima i prijetnjama. Upravo se zbog toga 20. maja obilježava Svjetski dan pčela, kako bi se podigla svijest o tome koliko pčele doprinose rastu biljaka i raznih drugih usjeva. Svi ovisimo o opstanku pčela. Pčele i drugi oprašivači, poput leptira i kolibrića, sve su ugroženiji zbog ljudskih aktivnosti. Oprašivanje je ipak temeljni proces za opstanak naših ekosustava. Gotovo 90% divljih cvjetnih vrsta biljaka u svijetu potpuno ili barem djelomično ovisi o oprašivanju životinja, zajedno s više od 75 % svjetskih prehrambenih kultura i 35 % globalnog poljoprivrednog zemljišta. Ne samo da oprašivači izravno doprinose sigurnosti hrane, već su ključni za očuvanje biološke raznolikosti. Stoga, kako bi se podigla svijest o važnosti oprašivača, prijetnjama s kojima se susreću i njihovom doprinosu održivom razvoju, UN je 20. maja odredio kao Svjetski dan pčela. Cilj ovog dana jest ojačati mjere usmjerene na zaštitu pčela i drugih oprašivača, koje bi značajno pridonijele rješavanju problema povezanih s globalnom opskrbom hranom i uklanjanju gladi u zemljama u razvoju. Svi ovisimo o oprašivačima i stoga je ključno pratiti njihov razvoj i zaustaviti gubitak biološke raznolikosti.

Trebamo se „probuditi“ odmah

Postojeće stope izumiranja vrsta su od 100 do 1000 puta veće od normalnih zbog ljudskih utjecaja. Ako se ovaj trend nastavi, hranjive kulture, poput voća, orašastih plodova i mnogih povrtlarskih kultura, sve češće će zamijenjivati ​​usjevi kao što su riža, kukuruz i krumpir, što na kraju rezultira neuravnoteženom prehranom. Intenzivne poljoprivredne prakse, promjena u korištenju zemljišta, monokulturna proizvodnja, pesticidi i veće temperature povezane s klimatskim promjenama predstavljaju probleme za pčelinju populaciju i produženo za kvalitetu hrane koju uzgajamo.

A sad bi u nastavku ovog teksta voljeli da skrenemo pažnju na jednu biljnu vrstu koja je veoma prisutna na području u okolini CERD-ovog sjedišta u selu Krnete, opština Laktaši, a koja je takođe bila puno zastupljena na širem području Bosanske Krajine, posebno u Jezerskom od kuda dolazi Udruženje Vakat članica CERD i Mreže udruženja žena sa sela “Dunja”, gdje je veći dio stabala nažalost posječen. Riječ je o kestenu.

Posebnost u koji se ogleda kako kažu najbolji med na svijetu leži u šumama pitomog kestena. Visoka kvaliteta ovog meda rezultat je vremena cvatnje kestenovog cvijeta, pošto u tom periodu nema drugih značajnijih biljnih vrsta koje bi pčelama odvukle pažnju.

Pitomi kesten je jednodomna biljka vrlo visokog i razgranetog stabla. Raste na kiselim staništama zajedno s bujadi. Listovi su produženo ovalni, na rubovima nazubljeni. Prašnički su cvjetovi bijele dugačke rese. Ispod tučkovih cvjetova razvijaju se bodljikave šišarice (tobolac) sa dva do tri tamnosmeđa ploda.

Kesten počinje cvasti u junu. Cvatnja pojedinog stabla traje oko 10 dana, ali kako sva stabla ne procvatu odjednom, produži se do 20 dana.

Prvih dana kesten slabo medi, daje samo pelud. Ako je vrijeme toplo, sa dosta vlage u zraku, zna dobro da zamedi i napuniti košnice medom. Ipak, od ukupnog unosa oko polovine je med, a polovina pelud. Na kestenu pčele zatrpaju košnicu peludom kao ni na jednoj drugoj paši toliko da privremeno spriječe maticu nošenju.

Kesten je vrlo osjetljiv na magle i pljuskove, a kako ima plitak cvijet, suho vrijeme isuši nektar. Med je tamnije boje, vrlo jakog i oštrog mirisa po samoj biljci i slatkog je trpko-gorkog ukusa.

Bolest koja napada pitomi kesten se zove rak kore pitomog kestena. Uzročnik raka kore je mikroskopska gljivica Cryphonectria parasitica. Rak kore pitomog kestena je neizlječiv. Srećom postoje dva soja ove gljive virulentni i  hipovirulentni. Od virulentnog soja kesten ugiba dok od hipovirulentnog biljka boluje i s godinama se odhrva sa bolešću. Križanjem ova dva soja nastaje slabiji soj gljive pa s vremenom dok se iskrižaju, ostati će samo slabiji hipovirulentni soj. Lijeka nema i zbog toga su se na širim područjima BiH koja su bila poznata po kestenu isjekle velike površine kestenove šume radi sprečavanja daljeg širenja bolesti. Pitomi kesten kao vrsta neće nestati ali nam prijeti nestanak kestenove sastojine i kestenove šume.

U području sjverozapadne BiH unazad 15 godina broj kestenovih stabala se gotovo prepolovio. Trebamo se potruditi zasaditi nove parcele kestenove šume ali i uvesti nove modele pčelarstva poput onog biodinamičkog kako bismo zaokružili cjelokupnu priču oko zaštite pčela ali i okoliša.

Dragi pčelari MEDNO

Suada Harčević

UŽZOR „VAKAT“ Jezerski- Bosanska Krupa ispred Mreže članica Centra za ekonomski i ruralni razvoj (CERD) – Mreže udruženja žena sa sela Dunja

Add Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pretplatite

se na naš newsletter