Poznati cazinski travar i pčelar Šefik Rošić poručuje

Biljka traži ljubav, trud i znanje

Rošići pored ljekovitog bilja, uzgajaju i mnoge vrste voća i povrća. Proizvodnju ljekovitog bilja organizovali su tako da nakon branja jedne vrste ubrzo kreću sa sjetvom ili sadnjom druge

Piše: Snježana KARIĆ

Botanički vrt ukrašen sa više od 250 vrsta ljekovitog i drugog bilja nalazi se u srcu Cazina u vlasništvu porodice Rošić, koja gotovo tri decenije proizvodi čajeve, tinkture, sirupe, ulja, kreme i mnoge druge preparate namijenjene za liječenje raznih bolesti. U ovoj biljnoj prašumi glavnu riječ ima glava kuće, Šefik, koji s ponosom kaže da je to samo dio onoga što sa suprugom Senadom uzgaja na nekoliko lokacija na području opštine Cazin. On ističe da za uzgoj i preradu ljekovitog bilja nije dovoljno posaditi ih samo u zemlju i kasnije ubrati, već taj posao zahtijeva mnogo ljubavi, truda, rada i znanja. Svakoj svojoj biljci Šefik zna ime, priča sa njima, i ophodi sa puno pažnje i brige.

– Ljubav, trud i znanje, ključ su uspijeha. Morate dobro poznavati okoliš, klimu i kvalitet zemljišta da biste znali gdje koju biljku možete posaditi. Morate tačno znati u kojim uvijetima možete držati neku biljku, kada je koja od njih u fazi za branje i u kojoj je fazi najljekovitija. Period branja pojedinog bilja u prirodi zna oscilirati i do 30 dana, stoga se razvoj i rast biljke mora pažljivo pratiti. Ne vrijede tu nikakve knjige, već iskustvo. Više od trideset godina proučavam i uzgajam ljekovito bilje i opet ne mogu reći da sve znam. Svaki dan naučim ponešto novo – kaže ovaj poznati cazinski travar, koji svoj mali biljni raj stalno nadopunjuje novim vrstama.

Pčelar i travar

Pored uzgoja biljaka, Rošići se već punih 25 godina bave i pčelarstvom, pa tako danas imaju ukupno 117 košnica sa pčelama. Ranije su ih imali 165, ali je ove godine Šefik odlučio da taj broj smanji jer, kako kaže, nije više mlad kao nekada i ne može istovremeno da brine o tolikom broju pčelinjih društava i biljaka. Šefik ističe da njegova ljubav prema prirodi i ljekovitom bilju traje još od djetinjstva. Kao mali dječak brao je razno bilje i znao imena mnogim biljnim vrstama, jer se njegova porodica bavila poljoprivredom. Bilo je, kaže Šefik, sasvim prirodno da imaju svoju baštu i uzgajaju biljke jer je to prosto njihova tradicija.

– Bez obzira na to koju školu je neko iz naše porodice završio, podrazumijevalo se da će imati baštu. To što je neko doktor, ne daje mu razlog da ne uđe u baštu ili voćnjak i ne radi nešto – pojašnjava Šefik.

Ističe da je njegova porodica u početku brala kamilicu, mentu i slične biljne vrste od kojih su pravili čajeve. Kasnije je Šefik počeo i sam da uzgaja razne biljke i tako došao do broja od 250 vrsta, te razvio vlastiti biznis od kojeg njegova porodica živi. A da su njegovi proizvodi cijenjeni govori i činjenica da sve što proizvede odmah i proda i to na kućnom pragu. Šefik ističe da trenutno imaju više od 700 različitih proizvoda koji se mogu kupiti kod njih.

– Naši lijekovi su spoj pčelinjih proizvoda i ljekovitog bilja, kako onog iz vlastita uzgoja, tako i onog koje skupljam u prirodi. Pravimo preparate koji sprečavaju razne bolesti i održavaju jak imunitet. Godinama sam išao na sajmove širom BiH, tržnice i slično, kako bih prodavao svoje proizvode. Međutim, u jednom momentu sam to prekinuo jer su me ljudi prepoznali i počeli mi dolaziti na kućni prag – ističe Šefik, koji pored ljekovitog bilja, uzgaja i mnoge vrste voća i povrća. Naš sagovornik pojašnjava da su proizvodnju ljekovitog bilja organizovali tako da nakon branja jedne biljke ubrzo kreću sa sjetvom ili sadnjom druge.

Živjeti s prirodom

Šefik se posebno ponosi činjenicom da se među njegovim biljkama nalazi i 30 različitih vrsta koje se ne mogu naći u prirodi.

– Obavezno je to kamilica, koju beremo ručno, ne industrijski, potom bijeli sljez, crni sljez, više vrsta mente, bosiljak, celer, peršun, valerijana, dvije najljekovitije vrste aloje i slično – pojašnjava nam Šefik.

Dodaje da su ranije ljekovito bilje uzgajali na sedam do osam dunuma zemlje, ali su to sada sveli na samo tri dunuma. Pored botaničkog vrta oko svoje porodične kuće, Šefik slično pokušava da napravi i u selu Krivaja kod Cazina, gdje je prije nekoliko godina kupio 4,5 dunuma zemlje. Naš sagovornik ističe da je zemljište bilo potpuno zapušteno jer se na njemu nije radilo oko tri decenije, pa je pola godine proveo čisteći parcelu od korova i grmlja, te praveći put kroz šumu kako bi se moglo doći do nje. Šefik pojašnjava da se parcela nalazi uz šumu i predstavlja pravu malu oazu za mir i opuštanje.

Nakon što je očistio parcelu, Šefik je na njoj posadio oko 350 sadnica aronije i 300 sadnica lješnika, i to raznih vrsta, koje je našao na području BiH. Posadio je i oko 50 komada šipka, 20-ak stabala kestena (maruna), 20-ak komada paulovnije i brojne druge vrste drveća koje raste na našem području.

– Posadio sam blizu sto raznih drvenastih biljaka. Pokušavam sad da aroniju kalemim na brekinju, pa da napravim od aronije drvo. Vidjećemo šta će od toga ispasti – kaže Šefik i dodaje da slično imanje planira da uredi i u rodnom selu Rošići kod Cazina gdje, takođe, uzgaja razno bilje, voće i povrće, te drži dio košnica sa pčelama.

– Želim da moji sinovi Muhamed i Kemal jednoga dana to naslijede i da uživaju u vrtovima koje sam napravio. Plan mi je da stvorim ambijent kako bi se u tim vrtovima mogao posaditi micelij tartufa. Treba deset godina da se napravi taj ambijent, i vjerujem da u ovoj klimi na ovom području oni mogu uspijevati – kaže Šefik, koji osim što ga uzgaja, ljekovito bilje bere i širom BiH.

Naš sagovornik kaže da skuplja oko 180 različitih biljaka, najčešće na području Krajine. Ističe da se tu nalazi oko 95 odsto ljekovitog bilja koje raste i u drugim dijelovima BiH, što mu je prednost jer ne mora da ide u druge krajeve kad sve ima na dohvat ruke. Šefik ističe da ne postoji mjesto u Hrvatskoj i BiH na kojem nije bio i uvjerio se u to koje bilje uspijeva na kojem području. Za kraju nam poručuje da u ovom poslu ima novca, ali da treba mnogo rada i znanja.

Ljubav prema prirodi i uvjerenje da čovjek pripada tom ambijentu, Šefika motiviše da se bavi ovim poslom i stoga smatra da svi treba da nađu neku motivaciju prije nego se uopšte počnu baviti bilo kojom vrstom djelatnosti.

– Uživam u ovome što radim, a osnovni motiv mi je pomoći ljudima i natjerati ih da shvate da moraju znati živjeti s prirodom. Treba da se vratimo prirodi jer ona daje više – kaže nam Šefik.

Jedanaest doktora u porodici

Šefik nam kaže da titula i zvanje ne treba da budu izgovor za napuštanje sela i bijeg iz prirode. Ističe da u njegovoj porodici ima ukupno jedanaest ljekara, među kojima je i njegov sin, ali da ih to nikada nije sprječavalo da zasuču rukave i rade u njivi.

– Moja supruga je medicinski radnik, sin doktor, i još 10 članova moje porodice su doktori, i nekako smo uvijek pokušavali da povežemo medicinu i prirodu. Zato i ja pokušavam da sa ljekovitim biljem i pčelinjim proizvodima pomognem u izlječenju raznoraznih bolesti. U tome sam do sada imao dost rezultata i uspjeha, i nadam se da ćemo tako nastaviti – poručuje Šefik.

 

AF: Napustio posao zbog prirode

Šefik je jedan od rijetkih koji je zbog ljubavi prema prirodi ostavio siguran i dobro plaćen posao. On pojašnjava da je radio punu 21 godinu u željezari u Tvornici žičanih proizvoda, jer je po struci mašinski tehničar. Kada je imenovan za šefa pripreme proizvodnje, odlučio je da sve napusti i povede se svojim instinktima.

– Napustio sam to mjesto, iako je vrijednost moje tadašnje plate bila kao nečije tri. Otišao sam  raditi ovo što volim. Nisam htio da budem zatvoren u nekom prostoru, već sam želio da radim u potpunoj slobodi i kreativnosti. Ljudi su govorili: „Pa, ovaj je lud!“ Međutim, nisam se obazirao. Istina je da je ovo težak posao, ali radim ga s ljubavlju – kaže naš sagovornik.

+